
Brodski dnevnik jedrenjaka Aurora: odluka
Kategorija: Blog
Autor: nautica, 16.01.2012.
Naš čitatelj Mladen Manojlović gradi jedrilicu, a mi ćemo objavljivati njegov blog i podržati njegov projekt.
Odluka...
Ti si lud!
Bila je to reakcija većine ljudi sa kojima sam podelio svoje namere.
Hrabri su mi to rekli otvoreno u lice, drugi su me tako gledali.
Na prste jedne šake mogao sam nabrojati prijatelje koji su me razumeli i u kojima sam našao podršku.
Morate priznati da u zemlji u kojoj ne smete da pogledate prolaznike u oči, jer vas je strah da ne zatraže dinar za hleb, a vi, iako biste hteli, nemate šta da podelite sa njima pa vas je i sramota jer ste svesni da se razlikujete jedino po tome što niste vi ti koji ste prvi pružili ruku, praviti brod, jedrenjak od petnaest metara dužine, deluje neshvatljivo.
Zašto, kako, kada sam se odlučio na takav poduhvat, nisam uspeo ni sam sebi da odgovorim. Ja volim more, volim vodu i tu sam strast uspeo delimično da zadovoljim baveći se ronjenjem i jedrenjem. U jednom trenutku te dve pasije su pronašle zajedničku tačku konvergencije u brodu. Sve se poput velike slagalice sklopilo i dalo smisao fragmentima koji su do tada imali beznačajnu ulogu, a sada su, tako sklopljeni postali moj život.
Ideja mi se vremenom arogantno nametnula i obuzela toliko da je gradnja broda prerasla u potrebu. Sećam se, da sam taj dan imao nešto novca u džepu i dovoljno odlučnosti da prelomim svoje kolebanje i strah otišavši da kupim prvu stvar za svoj brod. Bio je to mali aluminijumski svećnjak, potpuno nebitan za funkcionisanje jednog broda, ali kada bi on imao temelje, taj svećnjak bio bi kamen temeljac jedrenjaka Aurora!
Ubrzo nakon toga sam podelio namere sa svojim velikim prijateljem Milanom Kalajdžićem, asistentom na odseku za brodogradnju Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i još uvek se sećam njegovog oduševljenja. Kao mlad inženjer željan dokazivanja, prihvatio je izazov da izradi projekat i svu prateću dokumentaciju. Taj proces potrajao je skoro dve godine. Nismo žurili jer je kroz sastanke, priču, predloge drugih inžinjera, brod nekoliko puta menjao pojedine segmente i na kraju evoluirao u nešto čime smo i Milan i ja bili veoma ponosni.
Kako je brod namenski projektovan za ronjenje, morali smo u mašinski prostor pored motora smestiti i generator struje i ronilački kompresor, što je svojom težinom poremetilo stabilitet broda, pa se kobilica sa skoro 6 tona olova morala pomaći prema pramcu da bi se brod uravnotežio. Bilo je tu još puno drugih problema za koje je bilo porebno pronaći odgovarajuće tehničko rešenje. U više navrata je Milan uspeo da diplomatski izbegne neke moje naivne zamisli i da prihvati one predloge koji su išli u prilog brodu. Tako je uspeo da isprojektuje jedrenjak koji zadovoljava sve moje postavljene zahteve, a pritom mi nije dozvolio da se osilim i naivno poverujem kako ja, za moj brod, znam i mogu sve bolje od drugih.
Na tome sam mu neizmerno zahvalan!
Vezani članci
Dnevnik jedrenjaka Aurora: centar sveta
Dnevnik jedrenjaka Aurora: Detinjstvo
Dnevnik jedrenjaka Aurora: Žgadija
Natječaj za Morske priče
Prodaje se: i505 kit za samogradnju
Pogledaj sve
(Pre)dugo sam odgađao rješavanje birokratskog dijela gradnje jedrilice, ali sad je već bilo krajnje vrijeme da se nešto poduzme i oko toga. Nazvao sam Lučku kapetaniju Sisak koja je najbliža Zagrebu i zato nadležna za barke koje se grade na ov
Opširnije
![]() |
|
|---|---|
![]() |
|











